Prema starim vjerovanjima, donosio je proro?ke snove na na?in da se stavljao pod jastuk i poticao sposobnost naslu?ivanja budu?ih doga?aja. Stolje?ima je popularan kao za?in i koristi se u kulinarstvu, a ljekovitost mu je pripisana kod probavnih tegoba, artritisa i dišnih puteva. U Hrvatskoj osobito uspijeva u Istri, Hrvatskom primorju te Dalmaciji, gdje se kao za?inska biljka proizvodi za tržište.

Cvjeta od kraja ljeta do kasne jeseni, a cvjetovi su bijelozeleni. Njegovi listovi na jednoj biljci modu do?i u više razli?itih oblika. Bršljan je izrazito ljekovita biljka, ali su njegovi plodovi, bobice modro-crne boje, otrovni za ljude. Budu?i da se ?vrsto privija uza sve na što nai?e, bršljan je postao simbol vjernosti i sretnog braka. Veoma je rasprostranjen u Dalmaciji, naro?ito na otocima, gdje se može vidjeti uza zidove gotovo svake ku?e.

Nekada se brnistra upotrebljavala za proizvodnju tkanina za šatore, grube sagove, vre?e, konope i brodsku užad te za punjenje madraca, a još i danas se u nekim mjestima u Dalmaciji brnistrom veže loza u vinogradima. Brnistra je dosta ?esta u Dalmaciji, a ime grada Splita, po jednoj od teorija, vu?e porijeklo iz gr?kog imena ove biljke (Sparton = uže). Prema usmenoj narodnoj predaji dalmatinske muške populacije, u vrijeme cvata brnistre (drugi dio prolje?a) žene postaju zavodljivije.

Na Bra?u je maslinarstvo na?in života, maslina je duša oto?nog pejzaža i sve je podre?eno njoj. Stoga nije ni ?udno da su na raznim me?unarodnim natjecanjima u kvaliteti maslinovog ulja Bra?ani osvojili brojna priznanja, te se ve? nekoliko godina za redom uvrštavaju u svjetski katalog najkvalitetnijih ekstra djevi?anskih maslinovih ulja.

Dio je tradicije u mnogim kulturama u cijelome svijetu. Rimljani su na vjen?anjima na mladenku i mladoženju bacali bademe kao simbol plodnosti, a i danas je u cijeloj Europi na vjen?anjima tradicionalno korištenje uše?erenih badema, koji simboliziraju plodnost, ljubav, dobro zdravlje i sre?u. Badem pripada grupi orašastog vo?a, a u bliskom je srodstvu s marelicom, breskvom, višnjom i šljivom. Poznat je kao najzdraviji i najcjelovitiji orašasti plod te najbolji izvor vitamina E, koji djeluje preventivno na mogu?a istezanja miši?a i upale prije i poslije treninga. Postoje dvije glavne sorte badema: slatki i gorki. Plodovi slatkog badema jedu se sirovi, prženi (u Dalmaciji su posebno popularni karamelizirani bademi), dodaju se raznim jelima, koriste ze za kola?e, kao nugat i kao osnova za marcipan, a isto tako se prera?uju za dobivanje bademovog maslaca, bademovog ulja ili bademovog mlijeka. Gorki badem je otrovan i nejestiv, ali se kultivira i prera?uje radi dobivanja esencijalnog bademovog ulja. Badem obiluje nutrijentima, zbog ?ega je bio predmet brojnih istraživanja kojima su utvr?eni mnogi blagotvorni u?inci njegove konzumacije.

Nastala je križanjem slatke, doma?e trešnje sa divljim, kiselijim vrstama. Bogata je vitaminom A i antocianinima. U Hrvatskoj se višnja uzgaja u dva proizvodna podru?ja: u sjevernom kontinentalnom dijelu i u sredozemnom dijelu, odnosno u Dalmaciji. U Dalmaciji se proizvodi višnja maraska, autohtona hrvatska sorta, koja se odlikuje posebnom kakvo?om i koja je jedna od najvažnijih hrvatskih gastronomskih atrakcija. Maraska se smatra najukusnijom višnjom na svijetu, što potvr?uju kemijske analize koje pokazuju kako je maraska u svojoj postojbini, Dalmaciji, superiorna u odnosu na bilo koju drugu vrstu višnje. U šumama sjeverne Dalmacije, kao divlja potpuno je nestala 1901. godine, a uzgoj je povijesno ograni?en na dio srednje i sjeverne Dalmacije. Maraska se uzgaja i u drugim zemljama, no kakvo?a dalmatinske maraske nadvisuje sve druge. Uzgoj maraske u Dalmaciji vezan je uz likerski proizvod "Maraschino", ?ija proizvodnja datira od po?etka 16. stolje?a, a koji svoju slavu iznad svega duguje posebnoj, kompleksnoj aromi ploda maraske. U industriji se od obi?ne višnje rabi meso ploda, koštica i list, a paletu proizvoda ?ine liker Cherry brandy, desertna višnjina vina, bezalkoholni vitaminski sirup (Amarena), konzervirani plod u likeru, aromatizirana ?okolada, kompot, žele i pekmez.

Ova namirnica bila je popularna u gr?koj mitologiji, gdje je simbolizirala ljubav i sre?u, dok su stari Rimljani iz nje dobivali eteri?na ulja. I danas se dunja ne koristi samo u kuhinji, ve? i u kozmeti?ke svrhe te u medicini. Dunje uglavnom nisu dostupne u trgovinama, a rijetko ?ete ih na?i i na tržnicama, te ih možete vidjeti uglavnom u vrtovima ili privatnim vo?njacima. Dunje su u svježem stanju toliko kisele i trpke, da se ne mogu konzumirati sirove, ve? kuhane ili pe?ene. Zbog velike koli?ine pektina u njenoj kori, dunje se kuhaju i koriste za pripremu kompota, želea, marmelada i vo?nih kašica. Ina?e, rije? "marmelada" potje?e od portugalske rije?i za dunju - marmelo. U Španjolskoj se dunja kuha zajedno sa še?erom, kako bi se dobila cijenjena vo?na poslastica membrillo (sir od dunja), koja se zatim hladi i reže na ploške te poslužuje samostalno kao slastica ili uz mekane sireve. Ina?ica ove poslastice postoji u Francuskoj, ali i kod nas, u Dalmaciji.

Najbolje uspijeva u podru?jima s blagom, mediteranskom klimom, gdje se intenzivno komercijalno uzgaja. Sazrijeva u rano ljeto, prije drugog ljetnog vo?a, i zato je u mnogim krajevima veoma dragocjena. Plod marelice je vo?e najbogatije vitaminom A, ?ije je glavno svojstvo zaštita kože, prvenstveno od sunca, a tako?er štiti i o?i te pospješuje bolji vid no?u. Osim ploda, i sjemenka marelice se koristi u prehrambenoj industriji, naj?eš?e kao zamjena za sjemenku badema, te se od nje se spravlja talijanski liker amareto. Ulje koštica marelice je, uz visoki sadržaj esencijalnih masnih kiselina, bogato još i vitaminima B grupe te nezanemarivom koli?inom minerala. Sve te hranjive tvari su još koncentriranije u suhim marelicama, koje su tako?er veoma korisne za anemi?ne osobe te ih, zahvaljuju?i njihovoj izrazito visokoj koncentraciji željeza, neki smatraju lijekom za anemiju. Od svježih marelica mogu se pripremiti ukusni džemovi, marmelade, kompoti, sokovi ili rakija. Džemovi i marmelade od marelica se, zbog svoje kvalitete i profinjene arome, dodaju uglavnom u vrhunske slastice, obi?no u kombinaciji sa ?okoladom, kao što je npr. Sacher torta, ?iji je recept iz Be?a u Hrvatsku donesen još za vrijeme Austro-Ugarske.

Ova biljka je pravi ukras makije, a jadranska zima je ne prije?i da na stablu istovremeno zadrži nedozrele i zrele plodove te voštano bijele nježne cvjetove. To je jedinstvena biljka u hrvatskom podneblju, koja s plodovima i cvjetovima do?ekuje Boži?.  Crveni zreli polodovi su ukusni i sadrže veliku koli?inu vitamina C, ali ih nije preporu?ljivo konzumirati u ve?im koli?inama. Naime, kada su mekani sadrže i izvijesnu koli?inu alkohola, pa uživanje ve?e koli?ine takvih plodova može prouzro?iti i laganu opijenost.

Raste duž cijelog Jadrana. Tijekom stolje?a predstavljao je simbol zdravlja, plodnosti i ponovnog ro?enja, imao je misti?na iscjeliteljska svojstva, ali i prakti?nu primjenu kao boja ili ukras. Možemo ga primijetiti u mnogim religioznim da Vincijevim i Botticellijevim slikama. Jedan plod ima tri puta ve?i antioksidativni potencijal od crnog vina i zelenog ?aja. Od šipka se spravljaju sokovi, sirupi, kompoti, salate, kola?i i druga jela, dok je u Dalmaciji poznat po izradi rakije.

Poznato je da smokva snižava kolesterol, ali i da brojni vitamini i minerali kojima obiluje lije?e stres, zubobolju i otekline. Raspostranjena je uglavnom po Sredozemlju, a u Hrvatskoj je najzastupljenija u Istri. Posljednjih godina se na Bra?u razvila proizvodnja rakije od smokava, koja predstavlja jedinstveni i autenti?ni bra?ki suvenir, a gdje se od 100 kg smokava dobije 70 litara rakije. Važno je spomenuti i hrvatski zašti?eni proizvod Viški hib - prešanu torticu od sušenih smokava. Pripremao se još u staroj Gr?koj i anti?kom Rimu i dva tisu?lje?a bio je važna slastica cijelog Sredozemlja. Hibove, za?injene korijandrom, spominju gotovo svi gr?ki gastropisci i filozofi okusa, a rimski autori posve?uju pripremi ove poga?ice od suhih smokava i aromati?nog bilja posebnu pažnju. Ne iznena?uje što se obi?aj pripremanja hiba sa?uvao kod nas jedino na otoku Visu, tom možda posljednjem uporištu helenisti?ke kuhinje u izvornom smislu.

Izvrstan je izvor vitamina C i jedna od onih vrsta vo?a koja podjednako pridonosi i našem zdravlju i našoj ljepoti. Sadrži i prehrambena vlakna, poboljšava op?e stanje zdravlja te djeluje protiv celulita. Zahtijeva vru?e podneblje, a u Dalmaciji se najviše uzgaja u dolini Neretve. Jedno je od omiljenih jesenskih vo?a, a osim u svježem stanju kada je i dekoracija i osnova vo?nih salata, kola?a i torti, može je se kandirati te se koristi u proizvodnji slatkiša, osvježavaju?ih pi?a i sirupa.

Stablo naran?e može živjeti i do 500 godina, a plodove daje u prosjeku ?ak 100 godina. S obzirom da samo jedno stablo u povoljnim uvjetima može roditi i do 1.000 plodova, naran?a se, uz banane i grož?e, smatra najplodnijom vo?kom na svijetu. Iz tog razloga je i najrasprostranjenije citrusno vo?e, a uzgaja se u tropskoj i suptropskoj klimi. Naran?a je iznimno bogata vitaminom C, a sadrži i zna?ajne koli?ine kalcija, magnezija i kalija koji ?uvaju naše zdravlje i vitalnost, pa je zbog mnogih pozitivnih u?inaka mnogi smatraju eliksirom zdravlja. Osim raznih delicija koji se spravljaju od nara?e, u Dalmaciji se od naran?ine kore prave arancini - ukusno desertno jelo, koje je u posljednje vrijeme postalo izrazito traženi suvenir.

Sinonim je za vitamin C, jer su i njegov sok i korica bogati izvori ovog vitamina. Limunov sok se koristi za spravljanje izvrsnog osvježavaju?eg napitka, a u kulinarstvu se, izme?u ostalog, koristi kao zamjena za ocat u mariniranju povr?a, ribe, bijelog mesa... U Hrvatskoj su u doba renesanse dame koristile limunov sok, kako bi im usne bile crvenije.

Bogat je vitaminima, kalijem, magnezijem i vlaknima. Uza sve ove vrijedne sastojke kivi se može pohvaliti i najve?om koli?inom vitamina C, jer ga ima više nego bilo koje drugo vo?e (uz izuzetak tropske guave), pa konzumacijom kivija dobivate maksimalnu koli?inu ovog vrijednog vitamina. Koli?ina vitamina C u kiviju ostaje gotovo nepromijenjena ?ak i nakon mjesec dana. Kivi se u Dalmaciji najviše uzgaja u dolini Neretve, zreo plod je ?esti dodatak vo?nim salatama i osnova sirupa i soka.

Grož?e je plod vinove loze od kojeg se pravi vino, ali i koje se jede sirovo. Grci, Rimljani i Feni?ani su još u anti?ko doba uzgajali vinovu lozu radi ljekovitih svojstava njezinih plodova. U Hrvatskoj postoji oko 130 sorti vinove loze, a Plavac mali crni je najzna?ajnija dalmatinska i hrvatska vinska sorta. Iz nje se na Pelješcu proizvode naša najpoznatija crna vina, Dinga? i Postup, prva hrvatska vina sa zašti?enim geografskim porijeklom. Osim ove, neke od sorti koje se uzgajaju u Hrvatskoj su graševina, malvazija, pošip, žlahtina i brojne druge.

Ovo so?no i slatko vo?e pomalo zrnate teksture idealan je izbor za osobe koje su usvojile moderan stil života te su izložene stresu. Kruške su poznate po tome što se od njih sprema vrlo kvalitetna rakija, koja je u Dalmaciji poznata kao "lijek za sve". Prirodna vo?na rakija viljamovka, koja se dobiva od istoimene sorte krušaka, jedna je od najcjenjenijih na hrvatskim prostorima. Kruške manje koristimo u kompotima i pekmezima, iako se i od njih mogu spraviti vrlo ukusni konzervirani vo?ni proizvodi.

Zahvaljuju?i svojim sastojcima, jabuka je jedna od najzdravijih namirnica. Iako jabukama ne možemo izlije?iti nijednu bolest, njihovim svakodnevnim konzumiranjem možemo sprije?iti pojavu mnogih zdravstvenih poteško?a i oboljenja. Zahvaljuju?i velikom udjelu ugljikohidrata, jabuka opskrbljuje organizam energijom te sprje?ava umor i gubitak koncentracije, pa osim što pogoduje zdravlju, ona nas može održati i u formi. Jabuka svoje ime dijeli sa vulkanskim oto?i?em zapadno od Visa, koji je jedini nenaseljeni otok u Dalmaciji i koji je 1958. g. proglašen geološkim spomenikom prirode.